STANITE, RAZMISLITE, ODLUČITE
Svaki glas jača Evoluciju bez sile a slabi krvavu i skupu Revoluciju.
Krenite u susret novoj Hrvatskoj i za nove naraštaje!
Kroz program i Statut HU, tako nam Bog pomogao!

ZASLUŽNI ZA MEĐUNARODNO PRIZANJE HRVATSKE
- Franjo Tuđman
- Zvonimir Mario Barić
- Helmut Kohl
- Margaret Thacher
- Marco Panella
- Alois Mock
- Papa Ivan Pavao II
- Franjo Tuđman
- Zvonimir Mario Barić
- Helmut Kohl
- Margaret Thacher
- Marco Panella
- Alois Mock
- Papa Ivan Pavao II
- Doris Pack

Dame i gospodo, Hrvatice i Hrvati, i svi građani Vukovarsko-srijemske županije, pripadnici srpske, mađarske, rusinske, slovačke etničke zajednice, dragi gospodine Klein i svi vaši suradnici iz privremene uprave UNTAES-a, ekselencije, predstavnici stranih država.
Možda ništa kao ova posljednja pjesma koju je otpjevala slavna hrvatska umjetnica, možda ništa tako ne govori kao Sveta Marija i dragi Bože, moli za sve nas, da budemo prije svega Kršćani, da znamo praštati, da znamo ne samo moliti nego i stvarati novi život.
Na početku bih podsjetio: pobjednik koji ne zna praštati taj sije klice novih razdora i budućih zala, a hrvatski narod to ne želi.
Nije želio ni sve ono što smo ovdje pretrpjeli u Vukovaru i u čitavoj Hrvatskoj i sa ovim programom koji smo ovdje upriličili željeli smo to dokazati.
U ime hrvatske državne delegacije na čelu sa predsjednikom Sabora Pavletićem, u ime i drugih saborskih zastupnika, u ime delegacije hrvatske Vlade na čelu sa premijerom Matešom, u ime svih župana Hrvatske zahvaljujem svima vama koji ste došli s nama u vlaku mira, u vlaku pomirbe, ali i svima vama koji ste nas dočekali ovdje sa istim namjerama. Taj naš dolazak u Vukovar, u taj simbol hrvatskih patnji, hrvatskih otpora, hrvatskih težnji za slobodom, hrvatske želje za povratkom na svoje istočne granice, na Dunav o kome pjeva i hrvatska himna, to je naš znak, naša odlučnost, da želimo zaista mir, pomirbu, da želimo stvarati povjerenje za trajan život da u budućnosti više nikada ne dopustimo ono što nam se desilo.
Lijepo je rekao predsjednik Vlade Mateša gledajući ovu hirošimsku panoramu usred Europe, da ćemo nju laganije prebroditi i izgraditi u materijalnom smislu, ali da će biti teško savladati Hirošimu u našoj svijesti, u našem sjećanju.
Ali nam evo, i u ime božjih zakona i u ime ljudske razboritosti ništa drugo ne preostaje nego da pregnemo na tome da ta zla što prije premostimo, što prije zaboravimo. Ja zahvaljujem posebno gospodinu Kleinu, na njegovim nadahnutim riječima, na svemu što je učinio u suradnji sa hrvatskom Vladom, sa domaćim srpskim pučanstvom koje je došlo do zaključka da je ovo hrvatska zemlja, njegova domovina i da je ovdje njegova sudbina, da smo postigli znači, evo, to da smo se približili kraju mirne integracije Hrvatske Podunavlja u ustavno-pravno poredak Hrvatske, da smo stigli do tog stanja da svi mi zajedno Hrvati i Srbi, Mađari i Rusini i svi ostali, možemo sada graditi svoj život, u interesu svojih općina, gradova, županije, čitave države. Ovdje su, osim predstavnika hrvatske vlasti i predstavnici kulturnih, znanstvenih i drugih javnih institucija, također spremni da se zauzmu za to.
Prema tome, ovaj vlak za Vukovar zaista je simbol mira, povratka prognanika, stradalnika ovoga rata koji su proveli više od šest godina izvan svojih ognjišta, ali koji su spremni da se vrate i da također pruže ruku onima koji nisu okrvarili svoje ruke kao ratni zločinci. I u tom pogledu ja tražim od njih, ali i od domaćeg srpskog pučanstva, da ne dopusti ekstremistima da kvare te naše namjere, a kao što znate ekstremista ima posvuda, ali je stvar razboritih ljudi da ih onemoguće u interesu većine, u interesu ljudske i božanske ljubavi, u interesu toga da ne dopustimo više zla kakve smo preboljeli, kakve smo preživjeli.
Prema tome, taj vlak nije samo početak konačnog prognanika, nego i - dokaz svekolike skrbi hrvatske vlasti svih hrvatskih javnih instutucija da se zauzmu, da se ovo razoreno područje što prije izgradi i što prije uvrsti u svekoliki društveni, gospodarski, kulturni život Hrvatske domovine.
Za lokalno srpsko pučanstvo vlak znači uspostavu povjerenja, garanciju svih njihovih građanskih i etničkih prava, jasno pod uvjetom da zaista prihvate Hrvatsku državu kao svoju domovinu i da onemoguće one ekstremiste koji to remete.
Hrvatsko vrhovništvo, ja kao predsjednik i Hrvatska vlada dali smo opći oprost, amnesiju i pomilovanje za sve one koji nisu počinili ratne zločine koji nisu okrvarili svoje ruke izravno krvlju. I budite uvjereni nikada daljnjih nekakvih popisa za sudske progone neće biti. Ali, razumije se, očekujemo puno povjerenje i punu vašu suradnju na tim našim nastojanjima. Hrvatska država, znači, stvara sve gospodarske, sve druge pretpostavke da svi hrvatski državljani ovdje u Podunavlju, bili oni Hrvati, Srbi, Mađari, Rusini, da žive pod podjednakim uvjetima. I to, razumije se, ne može biti samo stvar hrvatskih vlasti, nego mora biti stvar sviju vas. Dolazak ovog vlaka za koji je bilo mnogo sumnji da li treba, ali ja sam pružio i uvjeravanja i generalu Kleinu i svima a i svojim ljudima da nam je potrebno da uđemo kao predstavnici čitave Hrvatske u Vukovar, da vidite i svojim očima te ruševine i da zajedno samnom i vi iz Vlade i vi župani, shvatite da nam je dosljedno provoditi tu politiku pomirenja, mira, stvaranja uvjeta za suživot. I ne može biti nikakvih iskakanja iz takve politike, jer onaj koji ne primjenjuje takvu politiku taj i nije u skladu sa općim hrvatskim, državnim interesima, pa prema tome ni sa interesima svakog pojedinca ovdje i u čitavoj državi. Moramo voditi računa da Hrvatska već jeste demokratska zemlja i u tom smislu ja pozdravljam razborite riječi koje su evo, tu izrekli i Štengl i Čeprnja i gospodin Stanimirović, Konig , a osobito nadahnute riječi generala Kleina.
Ali, sa jednom malom zamjerbom gospodinu Stanimiroviću - gospodine Stanimirović i predstavnici srspkog življa, nemojte očekivati da Hrvatska tek treba dokazivati da je demokratska zemlja. Da je Hrvatska demokratska zemlja, da je željela mirno rješenje, dokaz je i to što sam rekao u Belom Manastiru, da poslije "Bljeska" i "Oluje" nismo išli oružjem, jer nismo željeli da svi Srbi odu. Željeli smo demokratsko rješenje i mi jesmo demokratska zemlja i to što činimo ne činimo pod pritiskom ni Europe ni Amerike, nego zato - želimo dati sva građanska, etnička prava svim Srbima koji žele ostati, koji priznaju Hrvatsku, zato što smo mi kao Hrvati preživjeli u povijesti dovoljno zla od drugih i od Mađara, i od Nijemaca, Talijana i od velikosrpske hegemonije i ne želimo stvarati nepravdu vama, želimo vam dati punu ravnopravnost, ali očekujemo i punu lojalnost prema Hrvatskoj državi.
Osim toga, dopustite da vas podsjetim na riječi velikog srpskog pjesnika, Zmaja Jove Jovanovića, koji je među inim rekao:
"Hrvat se ne bori da što otme kome:
čuva sveti oganj na ognjištu svome.
I dok tako čini u najteži dani
i Bog je i pravda na njegovoj strani."
I da kažem, - nastavlja Zmaj Jova -
"A kuda će Srbin? - zar on da se dade
putu na kom nema zakona ni pravde."
Evo vam jednog mislećeg, velikog Srbina, pjesnika, to vam je osnova za zajedničku suradnju. Mi ga priznajemo, priznate i vi. I da znate, to je pjevao kada je znao da je Hrvatska bila do Zemuna, kad se govorilo o hrvatskoj Subotici, kad je pred Drugi svjetski rat Banovina bila u Šidu.
Mi to ne tražimo, ali želimo da hrvatski narod bude suveren u svojoj Hrvatskoj državi, a vi Srbi i Mađari i svi drugi da uživate sva građanska i etnička prava. Mi vam to jamčimo, ja vam jamčim kao državni poglavar, sa svim Saborom, sa svom Vladom, sa svim županima koji su ovdje i koje kao, što rekoh, obvezujem da provode takvu politiku. Prihvatite i evo nam budućnosti, evo vam blagostanja.
Došli smo dovde, do ovog skupa, velebnog skupa i ja mislim, visokog stupnja suglasnosti hrvatskog državnog vrhovništva sa predstavnicima lokalnih Srba o tome da smo postigli velike korake nakon izbora u mirnoj reintegraciji i da ih sada trebamo što prije dovršiti, bez stranog tutorstva.
Mi smo, kao što znate, imali UNPROFOR i dali smo mu otkaz onda kad smo vidjeli da ne služi tim našim ciljevima, ostvarenju suverenosti i o stvaranju preduvjeta za sukladan život sa svim građanima Hrvatske.
UNTAES smo prihvatili, jer se UNTAES i u ime međunarodne zajednice, Ujedinjenih naroda i Sjedinjenih Američkih Država kao glavne svjetske velesile obvezao da će nam osigurati mirni povratak, mirnu reintegraciju Podunavlja u Hrvatsku. U tome smo uspjeli, završimo to u općem dobru, ne samo Hrvatske, naših građana, nego neka to bude jedna od najuspješnijih mirovnih organizacija u svijetu, neka to bude prilog kako treba rješavati krizu na širem području bivše Jugoslavije, osobito danas u Bosni i kako to treba da bude prilog i potpunoj normalizaciji odnosa sa susjednom Srbijom i njihovom Jugoslavijom.
Dame i gospodo, svim onim Srbima, hrvatskim građanima koji su preuzeli dokumente za hrvatsko građanstvo, koji se nalaze ovdje, u ovoj županiji i u susjednoj osječko-baranjskoj, čitavom Hrvatskom Podunavlju, ako se žele vratiti u svoja obitavališta u zapadne dijelove Hrvatske od Pakraca do Knina, vratiti ćemo ih. Već se 14,5 tisuća vratilo. Ili pak ako se ne žele vratiti, dat ćemo im novčanu naknadu pa neka idu gdje žele. Hrvatska će iz humanitarnih razloga rješavati pojedinačno primjere i onih Srba koji su izbjegli iz Hrvatske usprkos tome što sam ih ja osobno, kao predsjednik države pozivao da ostanu, pa su otišli. Mi ćemo pojedinačno rješavati, da se mogu pojedinačno iz humanitarnih razloga, sjedinjavanja obitelji,itd, vratiti u Hrvatsku, ali razumije se, ne može biti govora da se svih 150 i 200 tisuća vrate, pa da ponovno imamo razdor i rata. I na to nas ne može prisiliti nitko ni u svijetu. Uostalom to ni oni sami neće, više od 90 posto da se vraćaju.
Prema tome, povijest je takva kakva jeste - poslije 1. svjetskog rata i iz ovih područja otišlo je oko milijun i po onih koji se zovu Turci, Muslimani, u Tursku, a oko milijun Grka u Grčku itd. Poslije drugog svjetskog rata više od 12 milijuna ljudi je raseljeno u Europi i nije svako zlo samo za zlo. Poslije svakog zla ima i dobro.
Prema tome, stvorimo uvjete za miran život hrvatskog naroda, srpske i drugih etničkih zajednica u Hrvatskoj, stvorimo normalne uvjete za normalizaciju, dobrosusjedske odnose između Hrvatske, Srbije i Jugoslavije. Kao što sam prije dvadeset godina pisao o skandinavizaciji ovog prostora na osnovama međusobnog priznanja subjekata, međusobnog uvažavanja pa će onda i nacionalne manjine bilo gdje živjeti u punoj slobodi i u punoj ravnopravnosti. I da još jednom ponovim dolazak hrvatskog državnog vodstva i to u najširem obliku od predsjednika država, Sabora, Vlade, do župana dokaz je znači spremnosti i opredijeljenosti cijele Hrvatske da tu tešku zadaću provede u život. Ali, da bi je ona mogla provesti, potrebna je suradnja sviju vas, srpskog pučanstva, mađarske etničke zajednice, Rusina i drugih s kojima uostalom nismo imali problema, koji su također bili žrtve i jugokomunitičke agresije i velikosrpskog imperijalizma. Mi smo izvukli zaključke iz svoje povijesti, vi izvucite zaključke i pouke iz svoje povijesti i da ne dopustite da ikada više budete instrument nekakve politike koja dovodi u pitanje čak i vašu životnost, vaš opstanak na područjima gdje ste živjeli vjekovima. Kao što znate, ja sam imenovao i posebno državno povjerenstvo na čelu sa potpredsjednikom Vlade i ministrom razvitka i obnove dr. Radićem, radi nadzora lokalnih vlasti, onakvih lokalnih vlasti onako kako su uspostavljene sada poslije izbora, i onih gdje imate vi Srbi većinu i onih gdje ima Hrvati većinu, radi usklađivanja i županijskih poglavarstava i Hrvatske vlade, da rješava odmah na licu mjesta sve teškoće i da mene izvještava o problemima.
Prema tome, mi zaista želimo da ono što govorimo provedemo u život. I vi, i ja, vrlo dobro znamo da to neće biti lagano, da dok to prevladamo u moralnom, psihološkom smislu, da će trebati proći vremena, ali apeliram na sve nas da radimo na tome da budemo ustrojeni i da ne dopustimo individualne incidente i da na osnovama tih invididualnih incidenata ne gradimo politiku nego da živimo da su to sporadični slučajevi a da radimo, znači, na onome što nam je u općem interesu. Stradanja i patnje hrvatskih prognanika, ljudi koji su najviše pretrpjeli, koji su dali i ljudske žrtve, materijalne žrtve, koji gledaju svoje razrušene domove, koji su šest godina obitavali u vrlo nepovoljnim uvjetima, u Hrvatskoj, jasno da nose u sebi sve te strahovite tegobe, ali evo, i od njih zahtjevam , do sada su imali strpljenja i neka sada imaju strpljenja dok ih ne vratimo, dok im ne obnovimo domove i dok ih ne vratimo u njihove kuće, a vama koji ste bili ovdje preporučam da im pružite svu pomoć da bi te svoje rane što prije zaboravili, zacijelili.
Ovdje danas, spomenuo je već i premijer Mateša, a ja ponavljam i obvezujem župane da svaka hrvatska županija, uključujući i glavni grad Zagreb, koji je u položaju županije, da preuzme makar simbolično da obnovi neki objekat u ovom razorenom kraju, ako ne može školu, bolnicu, barem neki obiteljski dom, makar bilo kakav, skroman da se dokaže da evo, da je čitava Hrvatska s Vama i da čitava Hrvatska želi što prije da se ovdje uspostavi najnormalniji život i da ovaj kraj u lijepoj i raznolikoj našoj domovini, ali jedan od najbogatijih krajeva, zaista zablista i procvjeta onako kako to može sa marom ljudi kakvi jesu ovdje, koji su to prije gradili i kakvi su bili i u ovim teškim danima domovinskog rata.
Prema tome, to je zadaća i hrvatske vlasti i lokalnih srpskih vlasti tamo gdje imaju većinu, a razumije se, očekujem da će uz predstavnike srpskog pučanstva iz ovog kraja doći do suradnje i sa predstavnicima Srba iz ostalih područja Hrvatske gdje živi i više od Zagreba do Rijeke, negoli ovdje. Prema tome, da se stvori jedan zaista sukladan primjer rješavanja svih vaših kulturnih, etničkih zajednica. Mi imamo danas predstavnike Srba u Hrvatskoj. Oni nesmetano rade, žive, ima ih u Zagrebu vjerojatno oko 45 tisuća, predaju na sveučilištima, imamo ih u Vrhovnog sudu, u Ustavnom sudu, imamo ih u diplomaciji, veleposlanici su, ako netko ne razumije hrvatski, ambasadori su, a kao što znate imenovao sam dva predstavnika u Županijski dom Hrvatskog sabora. Ovih dana već smo imenovali i pomoćnike ministra i savjetnike prema vašem prijedlogu. Prema tome, mi sa svoje strane zaista sve činimo, očekujem da i sa svoje strane učinite to isto. Ako imate svoje predstavnike u Ministarstvu unutarnjih poslova, pravosuđu, prosvjeti, kulturi, molim, što još. I to da znate, nije bilo, a toga morate biti svjesni, ako to tražim od tih više od 400 tisuća Hrvata, Mađara, Rusina je bilo prognano iz svojih domova - više od 300 tisuća Hrvata bilo je prognano isto tako iz Bosne iz onih područja koja su pod srpskom ili muslimanskom kontrolom i sve je to Hrvatska zbrinula. I ako od njih tražim da sve to zaborave da nam pruže ruku pomirenja, povjerenja onda, razumije se, imam pravo tražiti i čitava hrvatska vlast od vas, da tu ruku primite sa zahvalnošću i da sudjelujete u izgradnji Hrvatske. Velika je stvar što smo do sada postigli u vraćanju Podunavlja u ustavno-pravni poredak Hrvatske. General Klein je naredio da se od 1. lipnja primjenjuju zakoni Hrvatske u svakom pogledu, znači, pravni propisi. Kuna je postala legalno sredstvo plaćanja, plan, platni promet ustrojen je kao u drugim dijelovima Hrvatske. Započela je registracija vozila sukladno hrvatskim propisima, ali smo vam dali takve olakšice kakve nismo mogli dati drugim svojim građanima i povratnicima. Cijenite to. Objedinjen je poštanski, telegrafski, telekomunikacijski sustav, ministar zdravstva prihvatio je prijedloge da preuzme vukovarsku i belomanastirsku bolnicu, da preuzme zaposleno osoblje tamo. Prema tome, razumije se, činimo sve ono, ali ćemo isto tako znači, na svim tim područjima morati primijeniti hrvatsko zakonodavstvo, ali koje neće biti restriktivno prema ovom području, nego koje će biti široko, ali razumije se, sve ima granice i ovisiti će o tome da ne smijemo doživjeti tako kao što smo doživjeli pred osam dana da su razrušili most da ne bismo došli, pa i noćas je bilo nekakve pucnjave nebi li spriječili ovaj skup. Prema tome, to je do vas, to ne može ni međunarodna policija, ni hrvatska policija, to morate vi sami vidjeti tko su ti ekstremisti i udaljiti ih da ne smetaju normalizaciji odnosa, da ne smetaju vašem životu.
U samom Vukovaru Ministarstvo obnove do sada je poduzelo korake za obnovu dvije tisuće stanova, od kojih je za tisuću 500 Hrvatska država osigurala sredstva. Trebali bi i očekujemo pomoć i financiranje od međunarodne zajednice koje do sada uglavnom nije bilo. U drugim dijelovima Podunavlja isto se već predviđa, vrše se pripreme za obnovu oko 2 tisuće 500 obiteljskih kuća. Izvršene su, a to vi već sve znate, pripreme za obnovu vodovodne, električne infrastrukture i u samom Vukovaru, a započinju i u cijelom području, radovi na obnovi ceste, željezničkog prometa itd. Uz sredstva za obnovu do sada izdvaja znači, samo Hrvatska, Hrvatska je čitava gradilište, ali kao što znate, više od četvrtine je bilo razoreno. Prema tome, i vi sami ne možete očekivati da preko noći sve to skupa obnovimo, morate i uložiti napore da bismo to zajedno što prije popravili, da bismo se mogli posvetiti normalnom životu. I znate, INA je zaposlila velik dio onih koji su bili zaposleni u Đeletovcima, od 490 radnika ovdašnjeg nastavnog poduzeća, njih 353 izrazilo je želju da nastavi rad u INI, INA ih je prihvatila, provesti će tečajeve i oni koji će odgovarati bit će znači primljeni u posao. Sa Hrvatskim željeznicama ugovore o radu potpisalo je 312 djelatnika, pretežito Srba. Prema tome, ne činimo nikakvu diskriminaciju. Slično je sa poštama gdje je primljeno na rad 396 također pretežito srpskih radnika, ali, razumije se, mi moramo vraćati u ta područja i prognane Hrvatske. I prema tome, nemojte onda ako prognani Hrvat dođe, pa onda kazati sada progonimo Srbe, ne progonimo, ali, razumije se da moramo podjednaku politiku voditi prema sveukupnom pučanstvu ne praveći nikakvu diskriminaciju prema nikome.
I razumije se, s tim u vezi ja se ponovno obraćam i ovdje prisutnim i neprisutnim prognanicima, Hrvatima, Mađarima, Rusinima i prognanicima iz ovih krajeva, koji su zaista pretrpjeli veoma mnogo, koji su užasno propatili i koji te psihološke rane teško mogu zacijeliti, ali pozivam da još pokažu onakvu zrelost kakvu su do sada pokazivali i da znaju da je mandat UNTAES-a u završnoj fazi i da zajedno u suradnji sa privremenom upravom generala Kleina, sa međunarodnim organizacijama, sa hrvatskom vlašću, sa domaćim srpskim pučanstvom koje prihvaća Hrvatsku državu, da sve to možemo privesti prije kraju, onemogućavajući sve one koji nam stvaraju zapreke na tom putu. Strašni rat je iza nas, strahote koje smo pretrpjeli su iza nas, sada je pred nama, netko je rekao početak, ja bih rekao daleko smo na tom putu mirne integracije, pa prema tome, postigli smo i jako mnogo u tome da jedan drugome možete pružiti ruku koji ostajete, koji dolazite i koji ostajete ovdje, da pomognete u obnavljanju kuća, cesta, domova, i da stvarate uvjete za suživot u interesu vas pojedinaca, u interesu svake općine bez obzira da li u njoj bila većina hrvatskog ili srpskog pučanstva, svakog grada, svake županije jer je to u interesu znači, ovoga područja, jer je to u interesu Hrvatske države, samostalne i nezavisne, suverene demokratske Hrvatske države koja je članica svjetske organizacije Ujedinjenih naroda, koja je međunarodni subjekt bez koje se više ne može rješavati ništa na ovom području. Jer je ta Hrvatska već dala svoj prilog, dala svoj prilog rješavanju krize u susjednoj Bosni i Hercegovini jer je postigla visok stupanj na putu normalizacije odnosa sa susjednom Srbijom i Jugoslavijom.
Prema tome ,sve ovo što činimo nije samo u uskom, lokalnom interesu nego i općehrvatskom, općeeuropskom, u interesu mira, budućnosti ovoga kraja i Europe.
I neka nam živi suživot hrvatskog naroda,sa srpskom i drugim etničkim zajednicama na ovim područjima, neka nam živi jedina i vječna Hrvatska!!!

Zvonimir Barić je hrvatski građanin iz Splita koji je aktivno sudjelovao u pripremi, obrani i stvaranju suverene Republike Hrvatske od samih početaka njezina osamostaljenja 1990. godine, pod vodstvom predsjednika Franjo Tuđman. Tijekom svog djelovanja ostao je trajno odan Domovini, hrvatskoj državi i njezinim građanima.
U razdoblju Domovinskog rata dao je značajan osobni doprinos, ne samo kroz sudjelovanje u obrambenim aktivnostima, već i kroz vlastita financijska sredstva. Prodajom osobne imovine i odricanjem od vlastitih prihoda pomagao je financiranje aktivnosti važnih za obranu Hrvatske. Također se odrekao osobne plaće u korist funkcioniranja hrvatske vojske.
Zbog svog angažmana i okolnosti koje su ga pratile, uskraćen mu je dio radnog staža, što je utjecalo na njegov mirovinski status. Unatoč tome, cijeli svoj život ističe kao posvećen borbi za istinu, pravdu i interese Republike Hrvatske.

Helmut Kohl, njemački kancelar od 1982. do 1998. godine, preminuo je u 87. godini života u svom domu u Ludwigshafen.
Takozvani „otac njemačkog ujedinjenja” imao je najduži mandat kancelara Njemačke, tijekom kojeg je predvodio kraj Cold War, a u njegovo vrijeme srušen je Berlin Wall koji je razdvajao komunistički istok od kapitalističkog zapada.
Američki predsjednik George H. W. Bush opisao ga je kao „najvažnijeg europskog vođu kasnog 20. stoljeća”. Bio je kancelar Zapadne Njemačke od 1982. do 1990., a potom ujedinjene Njemačke od 1990. do 1998. godine.
Predvodio je stranku desnog centra, Christian Democratic Union, a njegov 16-godišnji mandat bio je najduži još od Otto von Bismarck.
Kohl je rođen 1930. u konzervativnoj katoličkoj obitelji. Kao dijete bio je prisiljen pridružiti se Hitler Youth.
Svoju političku karijeru posvetio je obnovi Njemačke u okviru ujedinjene Europe nakon Drugog svjetskog rata. Kao kancelar ujedinjene Njemačke osigurao je da država postane središte Europske Unije i poticao stvaranje eura. Bio je osobito blizak s francuskim predsjednikom François Mitterrand.
Njegova prva supruga Hannelore počinila je samoubojstvo 2001. godine zbog rijetke alergije na svjetlo. Nakon pada 2008. godine Kohl je završio u invalidskim kolicima, a iste godine oženio se Maike Richter, koja je bila 35 godina mlađa od njega.
Nakon njegove smrti, brojni politički saveznici odali su mu počast. Bush je izjavio da je Kohl bio „čvrst kao stijena”, dok ga je njegov nasljednik Gerhard Schröder opisao kao „velikog patriota”.
Predsjednik European Commission Jean-Claude Juncker poručio je da je Kohl bio njegov mentor, prijatelj i „istinska bit Europe”.
Kohlov san o ujedinjenoj Njemačkoj ostvaren je 1989. padom Berlinskog zida, unatoč protivljenju pojedinih svjetskih vođa, uključujući Margaret Thatcher i Mikhail Gorbachev.
Nakon odlaska s dužnosti, njegova ostavština bila je narušena financijskim skandalom u stranci koju je kasnije vodila Angela Merkel, kojoj je Kohl bio mentor na početku karijere.
Europski čelnici istaknuli su da se Europska unija treba nastaviti razvijati na njegovoj ostavštini.
Helmut Kohl bio je i veliki prijatelj Hrvatske. Zajedno s ministrom vanjskih poslova Hans-Dietrich Genscher imao je ključnu ulogu u međunarodnom priznanju Hrvatske.
Uz potporu Danske i Belgije, tijekom sastanka u Luksemburgu 16. i 17. prosinca 1991., Genscher je uspio uvjeriti Veliku Britaniju i Francusku da promijene stav i priznaju Hrvatsku i Sloveniju.
Kohl je time dao značajan doprinos procesu koji je doveo do međunarodnog priznanja Republike Hrvatske.

Tijekom svoje duge političke karijere, Margaret Thatcher bila je snažno posvećena poticanju velikih promjena u svijetu, što je dovelo do pada Iron Curtain, te je dala ogroman doprinos promicanju demokracije i poštivanja ljudskih prava, koji su iznimno važni za mir, red i napredak, čak i u suvremenoj Europi, rekla je Vesna Pusić.
Kao britanska premijerka s najduljim mandatom i prva žena na čelu vlade jedne zapadne sile, dokazala se kao veliki domoljub u modernoj političkoj povijesti Velike Britanije, rekla je Pusić, izražavajući sućut u svoje ime i u ime hrvatskog Ministarstva vanjskih i europskih poslova.
Thatcher je preminula od moždanog udara u London. „Željezna lady“ posjetila je Hrvatsku 1998. godine, kada joj je tadašnji predsjednik Franjo Tuđman dodijelio jedno od najviših državnih odličja Republike Hrvatske. Također joj je dodijeljen počasni doktorat University of Zagreb te je proglašena počasnom građankom hrvatske metropole.

Marco Pannella, rođen kao Giacinto Pannella (Teramo, 2. svibnja 1930. – Rim, 19. svibnja 2016.), bio je talijanski političar, osnivač i dugogodišnji lider Radikalne partije Italije, koja je od 1989. djelovala pod nazivom Transnacionalna radikalna partija.
Rani život i politički počeci
Politikom se počeo baviti još kao student prava. S dvadeset godina postao je lider studentske organizacije Liberalne partije, s 22 godine predsjednik UGI-a (Udruženja laičkih studenata), a s 23 predsjednik Nacionalnog saveza studenata (UNURI).
Nakon studija radio je kao novinar, a 1955. bio je jedan od osnivača Radikalne partije Italije. Od 1956. potpuno se posvetio radu u stranci. Nakon neuspješne izborne kampanje 1958., zagovarao je savez svih lijevih političkih snaga, uključujući i Komunističku partiju Italije.
Početkom 1960-ih radio je kao dopisnik lista Il Giorno u Parizu, gdje je uspostavio kontakte s predstavnicima alžirskog antikolonijalnog pokreta. Nakon unutarnje krize u Radikalnoj partiji, 1963. preuzeo je dužnost njezina tajnika.
Političke borbe i aktivizam
Godine 1965. započeo je kampanju za legalizaciju razvoda, unatoč snažnom protivljenju kršćanskih demokrata. Referendumom 1974. razvod je potvrđen. U to vrijeme upoznao se s idejama nenasilja i pacifizma te bio pod snažnim utjecajem Mahatma Gandhi.
Nakon intervencije Warsaw Pact u Čehoslovačkoj 1968., otišao je u Sofiju prosvjedovati, zbog čega je uhićen i protjeran. Sljedeće godine prvi je put stupio u štrajk glađu, što je kasnije postalo obilježje njegova političkog djelovanja.
Tijekom 1970-ih pokretao je kampanje za legalizaciju pobačaja i dekriminalizaciju lakih droga. Zakon o pobačaju (Zakon 194) izglasan je 1978., a potvrđen referendumom 1981. godine.
Zalagao se za dekriminalizaciju lakih droga, a kako bi skrenuo pozornost javnosti, javno je dijelio hašiš građanima Rima, zbog čega je bio uhićen. Borio se i za pravo na prigovor savjesti, ukidanje smrtne kazne i doživotnog zatvora.
Prvi put je izabran u talijanski parlament 1976., a mandate je ponovio 1979., 1983. i 1987. Bio je i zastupnik u Europskom parlamentu.
Nakon ubojstva Aldo Moro 1978. usprotivio se izmjenama zakona koje su, prema njegovu mišljenju, ugrožavale ljudska prava optuženih za terorizam. Na njegov prijedlog, književnik Leonardo Sciascia kandidirao se na listi Radikalne partije te je izabran u talijanski i Europski parlament.
Bio je oštar kritičar političke korupcije u Italiji, fenomena koji će kasnije postati poznat kao Tangentopoli i dovesti do istraga „Čiste ruke”. Iako izrazito antiklerikalan, održavao je korektne odnose s Vatikanom te surađivao u humanitarnim inicijativama, poput borbe protiv gladi u svijetu.
Godine 1987. izazvao je veliku pozornost kada je na listu stranke uvrstio pornozvijezdu Ilona Staller (Cicciolinu), koja je potom izabrana u parlament.
Transnacionalna faza i Balkan
Krajem 1980-ih transformirao je Radikalnu partiju u transnacionalnu i transpartijsku organizaciju, s ciljem jačanja ideje federalne Europe. Pokrenuo je i međunarodne komunikacijske projekte, uključujući internetski servis „Agorà” i višejezični časopis distribuiran političarima diljem svijeta.
Među prvima je zagovarao uključivanje Jugoslavije u Europsku zajednicu. Tijekom ratova 1990-ih otvoreno se suprotstavio politici Slobodan Milošević. Krajem 1991. posjetio je Osijek tijekom topničkih napada, gdje je u znak solidarnosti odjenuo uniformu hrvatske vojske. Također je snažno apelirao na međunarodnu intervenciju radi zaustavljanja rata u Bosni i Hercegovini.
Kao dosljedni protivnik smrtne kazne, 2006. štrajkao je glađu u znak prosvjeda protiv pogubljenja Saddam Hussein.
Smrt
Marco Pannella preminuo je u Rimu 19. svibnja 2016. godine u 86. godini života. Tijekom svoje dugogodišnje političke karijere ostao je zapamćen kao nekonvencionalan, beskompromisan borac za građanske slobode, ljudska prava i federalnu Europu.

Alois Mock (Euratsfeld, 21. lipnja 1934. – Beč, 1. lipnja 2017.), austrijski diplomat i političar.
Između 1987. i 1989. bio je vicekancelar Austrije i između 1987. i 1995. bio je ministar vanjskih poslova Austrije. Zalagao se za međunarodno priznanje samostalne i suverene Republike Hrvatske, Republike Slovenije i Bosne i Hercegovine.
Životopis
Rođen je u katoličkoj obitelji koja se protivila uzletu nacionalsocijalista. Još kao student prava pokazivao je interes za vanjsku politiku. Tada je organizirao humanitarnu pomoć za mađarske antikomunističke prosvjednike i izbjeglice.
Alois Mock je završio je Pravni fakultet u Beču, a nakon toga međunarodno pravo u Bologni i Bruxellesu. U Beču je postao je član Katoličkog studentskog udruženja "K.A.V. Norica Wien".
Od 1969. do 1970. godine je bio ministar obrazovanja.
1979. godine postao predsjednik Europske Demokratske Unije i predsjednik Međunarodne kršćanske demokratske unije (IDU). Od 1987. do 1989. godine bio je austrijski vicekancelar u vladi Franz Vranitzkyja. Od 1987. do 1995. bio je ministar vanjskih poslova i stekao zasluge pri pridruženju Austrije Europskoj uniji. Postao je jedan od najpopularnijih političara u Austriji.
Tijekom lipnja 1989. godine presjekao je zajedno sa svojim mađarskim kolegom Gyulom Hornom žicu "Željezne zavjese" između Austrije i tada komunističke Mađarske.
Zagovornik slobodne i suverene Hrvatske
Bio je jedan od ključnih europskih političara u procesu stjecanja neovisnosti Hrvatske 1991. godine. Na otoku Braču podignut mu je spomenik uz Hansa Dietricha Genschera i papu Ivana Pavla II.

Papa i Hrvatska
Papa Ivan Pavao II. imao je poseban odnos s Hrvatskom. Rodio se u dijelu Poljske koji se naziva Bijela Hrvatska, gdje su, prema predaji, boravili Hrvati tijekom seobe u današnje krajeve. Aktivno se zalagao za ostvarenje hrvatske težnje za samostalnom državom i za prestanak ratova na prostoru bivše Jugoslavije. Vatikan je prvi u svijetu 3. listopada 1991. objavio da radi na hrvatskom međunarodnom priznanju, a službeno je priznao Hrvatsku i Sloveniju 13. siječnja 1992.
Hrvatskoj je pružao višeslojnu i trajnu političku potporu. Upravo je papin pritisak bio odlučujući čimbenik u priznanju Republike Hrvatske, a do svoje smrti ostao je zagovornikom i prijateljem Hrvatske u svim političkim i društvenim promjenama.
Blagdan Male Gospe, 8. rujna 1991., proglasio je svjetskim danom molitve za mir u Hrvatskoj. Katolici diljem svijeta molili su za Hrvatsku, a papa je predvodio svetu misu na tu nakanu. Hrvatsku je posjetio tri puta. Drugi je papa koji je, uz Aleksandar III., posjetio Hrvatsku.
Tijekom pontifikata proglasio je svetima Leopold Mandić (1983.) i Marko Križevčanin (1995.). Hrvatskog svećenika Nikola Eterović postavio je za glavnog tajnika Biskupske sinode, a Martin Vidović za apostolskog nuncija u Bjelorusiji 2004. godine. Posljednji dokument koji je napisao prije smrti bio je vezan uz beatifikaciju Ivan Merz.
U Selcima na otoku Braču 1997. podignut je prvi spomenik papi Ivanu Pavlu II. u Europi u prirodnoj veličini, kao znak zahvalnosti za njegovu potporu Hrvatskoj. Prilikom sprovoda na njegovu lijesu bila je knjiga evanđelja koju je dobio tijekom trećeg posjeta Hrvatskoj. Prvi spomenik nakon njegove smrti postavljen je ispred Trsatskog svetišta, gdje je 8. lipnja 2003., tijekom svog jubilarnog 100. putovanja, boravio kao hodočasnik.
Tri posjeta Hrvatskoj
Prvi posjet
Papa je prvi put posjetio Hrvatsku 10. i 11. rujna 1994. godine. Planirao je posjetiti i Sarajevo i Beograd, ali je to otkazano. Njegov zrakoplov sletio je na Pleso, gdje su ga dočekali tadašnji predsjednik Franjo Tuđman i kardinal Franjo Kuharić.
Zbog operacije kuka nije mogao poljubiti tlo, pa mu je hrvatska zemlja donesena u posudi. Papamobilom je stigao do Zagrebačke katedrale, gdje se molio na grobu Alojzije Stepinac. Nazvao ga je „najsvjetlijim likom i istinskim čovjekom Crkve“.
Sljedeći dan predvodio je misu na zagrebačkom hipodromu kojoj je prisustvovalo gotovo milijun vjernika – najposjećeniju u hrvatskoj povijesti. Pozvao je na oprost, mir i oslobađanje od mržnje te potaknuo mlade na izgradnju budućnosti kroz dijalog i suradnju.
Drugi posjet
Tijekom drugog posjeta (2.–4. listopada 1998.) obišao je Zagreb, Mariju Bistricu i Split. U Mariji Bistrici proglasio je blaženim kardinala Alojzija Stepinca pred oko 500.000 vjernika.
Istaknuo je važnost kulture u službi općeg dobra te se susreo s državnim vrhom. U Splitu je predvodio misu na Žnjanu i pozvao međunarodnu zajednicu da zaustavi tragediju na Kosovu. Hrvate je pozvao na izgradnju demokratske države i prevladavanje poratnih teškoća.
Treći posjet
Treći posjet održan je od 5. do 9. lipnja 2003. godine, tijekom njegovog 100. putovanja izvan Italije i Vatikana. U Hrvatsku je stigao preko Krka, a susreo se s predsjednikom Stjepan Mesić, premijerom Ivica Račan i predsjednikom Sabora Zlatko Tomčić.
U Dubrovniku je proglasio blaženom Marija Propetog Isusa Petković. U Osijeku je služio misu i susreo se s predstavnicima drugih vjerskih zajednica. U Rijeci je na Delti predvodio misu na blagdan Duhova i posebno se obratio mladima.
Posjetio je i Zadar, gdje je služio završnu misu. Pjevač Marko Perković Thompson posvetio mu je pjesmu „Ivane Pavle II“.

Doris Pack (Schiffweiler, 18. ožujka 1942.) njemačka je političarka iz redova Christian Democratic Union (CDU) i dugogodišnja zastupnica u European Parliament. Članica je European People's Party u Europskom parlamentu.
Obnašala je dužnost predsjednice Odbora Europskog parlamenta za jugoistočnu Europu, a bila je i koordinatorica za područja kulture, obrazovanja, medija i sporta.
Odlikovanja
- 1995. – Za izniman doprinos neovisnosti, teritorijalnoj cjelovitosti i međunarodnom ugledu Republike Hrvatske te za izgradnju države i razvoj odnosa s drugim zemljama, odlikovana je Redom kneza Trpimira s ogrlicom i Danicom
- 1996. – Dobitnica njemačkog odlikovanja Verdienstorden der Bundesrepublik Deutschland i francuskog odlikovanja Ordre international du mérite
- 2005. – Odlikovana od strane Republike Albanije
- 2007. – Dodijeljen joj je počasni doktorat University of Zadar
Temeljni tvorci i pokretači HU
- dr. Edward Slavko Yambrusic.
- Dr. Marko Veselica
- Dr. Zvonimir Mario Barić
- dipl. inž. i satnik OSRH u miru Stipe Bralić

Da nije bilo iseljene Hrvatske, mi državu ne bismo dobili!